PODIJELI

Procitajte ispovjest koju je ostavio mladic kojeg je povezao Zijad Turkovic prilikom stopiranja prema Vitezu.
Poštovanje,

Ne bih puno da Vam smetam, ali iskreno sam morao da Vam se javim.

Još dok sam bio student odsjeka Engleskog jezika i književnosti i odsjeka Svjetske i komparativne književnosti (žurnalistika), volio sam, a nekad i morao, da stopiram do svog grada. Neke dvijehiljade-i-neke-godine imao sam čast da ustopiram Zijada Turkovica . On je bio na putu za Vitez, tako mi je rekao, a ja dalje za Šipovo. Dakle nekih pola puta do

kuće mi. Ono što želim reći je da tad uopšte nisam znao ništa o Zijadu Turkoviću, bio mi je nepoznat. Svo vrijeme puta smo se jako prijatno ispričali, o svemu, životu i problemima, čak sam imao osjećaj da namjerno usporava brzinu da bi što duže pričali.

Negdje blizu skretanja za Vitez, zaustavio se na pumpi, popili smo kafu, nastavili razgovor, i kupio mi je sok i “natjerao” na ručak. Na proširenju kod skretanja gdje se trebamo rastati, zaustavio je auto, izvadio novčanik i uzeo 100 Eura da mi da, sa riječima: “Prijatelju, znam kako je stopirati i studirati, meni je ovo dar od Boga da ti pomognem. Sevap mi je.” Vjerujte da nisam znao kako se osjećati u tom momentu, jer nisam htjeo da uzmem te pare, ipak nisam bio na tom nivou, bilo mi je jako neugodno. I tako smo se mi

“prepirali” sigurno nekih 15min, a pošto su vrata automatski zaključana, ja nisam mogao izaći iz auta. Pošto sam vidio da neće popustiti, nekako se sjetim da predložim da mi da najmanju novčanicu koju ima u novčaniku, sve misleći ima 10, 20 KM… pa mi neće biti toliko neugodno uzeti, samo da bi me “pustio” da izađem 🙂 . Sa osmjehom na licu otvorio mi je svoj novčanik i između nekoliko novčanica eura najmanja novčanica je bila ta od 100

Eura, rekao mi je: “Prijatelju, vidiš da mi je suđeno da ti pomognem, a tebi je suđeno da pustiš da ti pomognem.” Tako sam “morao” uzeti tu novčanicu. Lijepo smo se pozdravili i oprostili i svako je nastavio svojim putem. Tek nekoliko godina poslije u novinama i na

internetu sam čitao sve što ima veze sa Zijadom. Sa velikim interesovanjem sam pratio sva suđenja, i nisam mogao da vjerujem koliko nakaradno to suđenje je bilo. Nisam mogao da vjerujem koliko nepravilnosti, koliko izmišljotinja, koliko laži, koliko lažnih svjedoka, lažnih inspektora, lažnih tvrdnji, lažnih dokaza, … je tu bilo. Još uvijek se čudim koliki uticaj tog nekog je bio da bi sve sudije koje su sudile morale da pristanu da ga

kazne. Za one tužioce, ono dvoje živih bića, ne postoji riječ kojom se može opisati količina mržnje-kompleksa-laži-itd koja izbija iz njih, doći će zaslužena kazna. To što su svoje kriminalne radnje zamaskirale i prebacile na Ziku je toliko očigledno da i malo dijete može to da vidi. Stvarno mi nije do kraja jasno kako i zašto je Zika presuđen, bez ijednog krunskog dokaza ili ličnog dijela.

Ne bih da Vas ometam, ali sam morao napisati koliko velik čovjek Zijad Zika Tuirkovic. Koliko dobar i prijatan, i sve najbolje epitete on posjeduje. Barem prema meni je bio takav. Iskreno, ne bih se iznenadio da se on toga ne sjeća, zbog svih tih događaja tih godina u njegovom životu, ali ja to nikad neću zaboraviti, i uvijek se trudim da i ja budem takav prema osobama kojima mogu pomoći, i uvijek mi Zika “padne” na pamet kad stanem i povezem autostopera sudenta. 🙂
Želim Vam sve najbolje, i Vama , naravno, Zijadu.
Svako dobro.

Izvor: novost.ba

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here