PODIJELI

Prije 25 godina u ratom razorenoj Bosni i Hercegovini, jedan engleski vojnik dao je plišanog medvjedića tada 12-godišnjoj djevojčici Đuldini Kurtović – a ona ga je sačuvala do dan danas.

Pete Milns iz britanskog Stockporta služio je u Prvoj Chesire pukovniji kada je u martu 1993. upoznao Đuldinu Kurtović na ulicama Kladnja, grada u blizini Sarajeva, piše .

U to vrijeme rat je bjesnio više od godinu dana i ljudi su bili izloženi smrti, razaranju i gladi.

Millns je ispričao da se engleska pukovnija sastajala u Kladnju kako bi otamo konvojima krenuli prema opkoljenom Sarajevu.

– Dio bosanske kulture je takav da strance zovu kuću na kafu. Ja sam bio vozač i morao sam stajati vani i paziti na vozila, što znači da sam uvijek bio vani sa svom djecom koja su se igrala ispred kuća. Djeci smo bili vrlo zanimljivi pa smo s njima sprijateljili – prisjeća se Milns.

On i ostali vojnici, kaže, imali su stvari koje su mogli dati djeci, poput slatkiša i igračaka.

Pete i Đuldina su izgubili svaki kontakt kada je on napustio Bosnu, a 1999. godine otpušten je iz Britanske vojske nakon 12 godina služenja.

No ona nikada nije zaboravila dobrotu engleskog vojnika i njih dvoje su se poslije 25 godina, povezali preko Facebooka.

– Upoznala sam Petea i druge vojnike u martu 1993. godine i svakog marta objavim po jednu sliku iz tog vremena. Ovog puta jedan vojnik je vidio sliku i stupio u kontakt sa mnom, a nakon toga me je Pete dodao na Facebooku i počeli smo se dopisivati – ispričala je Kurtović.

Kaže da se sjeća njega i ostalih jako dobro.

Your ads will be inserted here by

Easy Plugin for AdSense.

Please go to the plugin admin page to
Paste your ad code OR
Suppress this ad slot.

– Upitala sam ga: ’Imaš li još uvijek plave oči?’. On je odgovorio: ‘Da. Sada sam stariji, ali su mi oči još uvijek plave!’. To je bio jedan emotivan razgovor, posebno nakon toliko vremena. Prije toga, nisam imala nikakvih informacija o njemu. Bio je to poseban trenutak koji je vratio toliko sjećanja – kazala je Kurtović koja sada ima 36 godina i još uvijek živi u Kladnju gdje je direktorica osnovne škole.

Kaže kako su engleski vojnici donijeli veliku promjenu u njenom životu, ali i u životima njenih prijatelja.

– Bila je tama posvuda i proveli smo mnogo vremena u skloništima. Nakon što bi oni došli, mi bi ih čekali vani i razgovarali s njima. Bili smo sretni da imamo prijatelje i da nekoga da brine o nama. To nam je puno značilo. Nije to samo moja priča, već priča svakog djeteta koje je prošlo kroz ovaj rat – napominje Kurtović.

Pete, koji sada vodi kafić od ratnih veterana u Brinningtonu, također se vrlo dobro sjeća Đuldine, a otkako su stupili u kontakt razgovaraju redovno telefonom i putem Skypea.

– Prošlo je 25 godina otkako smo se posljednji put vidjeli. Ponovo uspostaviti kontakt je bilo nešto sjajno. Emocije su izmiješane i Đuldina mi je pričala kako smo im promijenili živote – govori Pete.

– Vidjeti ju živu i zdravu je odličan osjećaj. Vidjeli smo mnogo ubijanja i uništenja u Bosni i mnoge žrtve upravo su bila djeca – ispričao je Milns.

Đuldina kaže da Kladanj sada izgleda drugačije nego onda, ali da sjećanja o ratu nisu izblijedjela.

– Ponekad kad zatvorim oči, još uvijek mogu čuti zvukove. To je nešto što se ne može zaboraviti – dodala je.

 

Izvor:fokus.ba

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here